Problemi sa zubima kod činčila

Činčile imaju 20 zubi od rođenja - 4 sjekutića i 16 kutnjaka (također poznatih kao "zubi u obrazima"). Gornji sjekutići obično imaju izrast pod pravim kutem, dok su donji istrošeni do određenog dijela.
Odprilike je samo jedna trećina duljine sjekutića vidljiva, a svi su zubi otvorenih korijena, što znači da konstantno rastu odprilike 5-7,5 cm na godinu, tokom cijelog života činčile. Sjekutići i kutnjaci su odvojeni razmakom koji se zove "diastema", a omogućuje činčili da kontrolira hranu koju je progutala, ili izbacila iz usne šupljine.
Činčile imaju 5 zubi na gornjoj lijevoj, 5 zubi na gornjoj desnoj, 5 zubi na donjoj lijevoj i 5 zubi na donjoj desnoj strani, te svaki zub ima važnu ulogu za održavanje zubala, jer je korektna pozicija suprotnog zuba vitalna i osigurava da se svaki suprotni zub stalno troši. Kutnjaci činčile djeluju kao radna jedinica koja drobi i melje hranu, a sjekutići služe da bi zagrizla u hranu ili da bi se obranila od predatora.

Formula zubi činčile je: 2 x 1/1 (sjekutići), 0/0 (očnjaci), 1/1 (premolarni), 3/3 (molarni).

Činčila ima čvrsti mineralni sloj preko svakog zuba koji se sastoji od željeza, kalcija, fosfora i ostalih minerala u tragovima. Zdrava činčila mora imati tamno narančaste zube i sve svijetlije od toga (tamno žuti - bijeli) pokazuju nedostatak kalcija. Boja naslaga na zubima činčila je važna jer pokazuje direktni udio kalcija koji činčila ima u tijelu i potencijalne buduće probleme sa zubima. Pigmentacija je uvjetovana prisustvom željeza u naslagama, koje je opet uvjetovano količinom kalcija - napr. što više kalcija, tamnije narančasta boja. Od velike je važnosti redovito kontrolirati pigmentaciju zubi činčile, jer boja može varirati ovisno o svakodnevnoj hrani.

U zarobljeništvu činčile pate od mnogih poremećaja zubi, koji su u većini slučajeva izazvani nedovoljnim znanjem vlasnika činčila, neodgovarajućim hranjivim sastojcima i prehranom, nedostatku bitnih materijala za glodanje, povredama i traumama usne šupljine i nedovoljnim promatranjem i njegom činčile.

Simptomi problema sa zubima:

- mokre i vodenaste oči
- guranje šapica u usta
- nedostatak interesa za glodanjem objekata
- ostavljanje mrvica nakon što je jela pelete
- smanjeni unos sijena
- stenjanje ili cvilenje za vrijeme jedenja
- smanjeni unos hrane i gubitak na težini
- problemi pri pijenju iz pojilice i često struganje zubima
- kvrge ispod očne duplje i ispod kosti vilice (malokluzija)

Neki od poremećaja zubiju kod činčila su:

Malokluzija

Malokluzija je ozbiljno zdravstveno stanje gdje zbog krivog rasta se gornji sjekutići ne poklapaju na donje sjekutiće prilikom glodanja ili žvakanja. Nije krivi položaj sam po sebi problem kod malokluzije, jer se ovaj mođe korigirati sa redovitim brušenjem zubiju, već činjenica da je malokluzija glavni uzrok "prerastanja korijena" ili kod sjekutića ili kod kutnjaka. Ovo fatalno stanje nastupa kada se korijeni, koji bi trebali rasti ravno gore ili dolje, rastu ukoso. Tokom vremena, korijeni u gornjoj vilici rastu u očnu šupljinu ili nosni prolaz, a donji korijeni urastaju u kosti vilice. Malokluzija se u većini slučajeva može izbjeći, osim ako je uvjetovana genetskim naslijeđem. Kao preventiva, ne bi se smjelo sparivati činčile za koje se zna da imaju bilo kakve anomalije rasta zubi, jer je 50% šanse da će ovu ozbiljnu manu prenijeti na svoje potomke. Skotna činčila bi trebala dobivati dodatne hranjive sastojke, po savjetu veterinara, kako bi se osigurao razvoj zdravih fetusa. Osigurajte činčili zdravu hranu, pelete i visoko kvalitetno sijeno. Pokret žvakanja, od jedne na drugu stranu, koji je potreban da bi sijeno odlomila, pomaže činčili u trošenju kutnjaka jednakomjerno i pruža dovoljno tvrdoće koju činčila koristi kako bi trošila i prednje zube.

Osigurajte da su sva mjesta koja su činčili pružena za istraživanje, sigurna od povreda zubi i predjela vilice, da ne može pasti sa veliki visina, te redovito vršite preglede zubi sa veterinarom, najmanje svaka 3 mjeseca. Jednom na godinu se preporučuje izvršiti RTG pregled vilice, jer se nažalost simptomi malokluzije ne ispoljavaju do kasnijih stadija, a rano otkrivena malokluzija, rentgenskim pregledom otkriva točno mjesto gdje može započeti liječenje/održavanje korijena..

Predugi zubi

Produljenje zubiju je pojačani rast i duljina pojedinačnog zuba, čineći ga nejednakim u odnosu na sve ostale. Produljenje zuba nije isto kao produljenje korijena i najčešće je izazvano traumom ustiju koja izazove pomaknuće zuba, nedostatak ili nedovoljno trošenje zuba, loše zubalo i gubitak zuba. Ako činčila snažno udari predio usta, i to izazove bol, ta bol će je spriječiti da žvače normalno. Činčila će zbog bola izbjegavati korištenje bolnih zuba, te će to dovesti do nenormalnog rasta pri kojem ne moraju svi zubi istovremeno prerasti na istu duljinu. Gubitak zuba je također jedan od osnovnih uzroka preraštanja suprotnog zuba. Kada činčila troši zube prilikom žvačenja, nepostojanje suprotnog zuba, koji bi se žvakanjem i tarenjem jednog od drugome trošio, će uzrokovati rast zuba brže i dulje od ostalih. Nema lijeka za preduge zube, samo držanje situacije pod kontrolom i činčila će morati redovito ići veterinaru na rezanje i brušenje zubiju. Činčilu je potrebno za vrijeme procedure ansestezirati i zadržati jedan dan na kirurgiji, ukoliko je potrebno. Predugi zubi zahtijevaju kontrolu svakih 6 tjedana kako bi se održavala duljina zubi i potreban je oprez zbog stvaranja zubnih šiljaka.

Urastanje korijena

Ozbiljno bolno stanje kada korijeni donjih zubiju uraštaju u viličnu kost ili korijeni gornjih zuba urastaju u nosne šupljine ili očnu duplju. Glavni uzrok preraštanja korijena su krivo postavljeni zubi. To izaziva da zubi rastu pod određenim kutem, a korijeni pod nenormalnim kutem. Krivo postavljeni zubi mogu biti genetski naslijeđeni, malokluzija, gubitak zuba, trauma u predjelu usta, fraktura kosti vilice, nedostatak dobre prehrane za vrijeme fetalnog razvoja i siromašno trošenje zubiju, kao nedostatak grančica i/ili kvalitetnog sijena na kojima bi činčila trošila svoje zube, ili izostanak redovite kontrole zubi. Ova situacija je ozbiljna i neliječiva koja može dovesti do nasolakrimalne blokade i u konačnici bude fatalna za činčilu. Jedina prevencija ovog bolnog stanja je pružanje odgovarajuće, zdrave hrane za vrijeme fetalnog razvoja i za cijelog života činčile. Činčili je potrebno nuditi dovoljno tvrdih predmeta kako bi se sjekutići bursili i visoko kvalitetnog sijena različite tvrdoće kako bi se kutnjaci održavali u redu i stalno trošili i brusili na normalnu dužinu. Obavezno izbjegavati povrede njuške, te je stoga potrebno okolinu činčile zaštititi i osigurati sa više etaža kako bi se spriječilo padanje ili skakanje sa prevelike visine.

Zubni šiljci

Šiljate špice zubiju zahtijevaju hitnu medicinsku obradu. Zubni šiljci su stanje vezano uz krivo postavljene zube, gdje zubi ne rastu normalno, ravno prema gore i dolje, već se naslanjaju lagano u bilo koju stranu izazivajući time neravnomjerno trošenje zubi. Ovakvo neravnomjerno trošenje uzrokuje stvaranje i formiranje šiljaka, izazivajući posjekotine i povrede usne šupljine i zuba. Povrede se mogu inficirati i izazivaju jake bolove dok činčila jede. Šiljci se moraju odstraniti, a površina izbrusiti od strane stručnog veterinara, jer nema potpunog lijeka za ovaj poremećaj i može se samo držati pod kontrolom konstantim kontrolama i brušenjem. Šiljci će se nastaviti stvarati i činiti probleme činčili, jer ako se stvori jedan, stvarati će ih se više tokom njenog života. Činčilu je potrebno anestezirati za vrijeme ovakve operacije, ali ako se stanje otkrije na vrijeme, i redovito drži pod kontrolom, činčila može svejedno živjeti dug i sretan život.

Gubitak zuba

Potpuni gubitak jednog zuba izaziva probleme suprotnome zubu jer se ne može trošiti pravilno. Bijeli zubi su znak loših, oslabljelih zubi, a što može biti povoljni faktor za gubitak zuba. Ako je činčila imala ozbiljnu povredu usta udarajući glavom prilikom pada, zubi apsorbiraju najjači udarac, te mogu odumrijeti od povrede završetka živca. Zub također može odumrijeti od nepravilne i nedovoljne prehrane koja je bogata šećerima i masnoćama. Jedina prevencija ispadanja zubi je osiguranje najbolje moguće prehrane u fetalnoj dobi i tokom cijelog života činčile. Povrede usta je potrebno izbjegavati osiguravanjem prostora u kojem se činčila kreće postavljanjem više etaža tako da činčila ne može pasti sa visoke visine.

Anomalije kutnjaka

Simptomi

Čudno žvakanje je prvi pokazatelj problema sa kutnjacima. Naročito polagano i pažljivo žvakanje, slinjenje (zaslinjena i mokra bradica), pretjerano žvakanje (pritom se hrana jedva unosi) i neprirodan rast prednjih zubi, upadnu dovoljno rano u oči pažljivom vlasniku činčila. Gubitak na težini, nadutost, općenito lošije stanje činčile i smanjena količina izmeta su također pokazatelji problema koji mogu biti u vezi sa zubima.

Mogući uzroci

Uzroci mogu biti različiti. Ima i naslijeđenih deformacija zubala sa nejednakim trošenjem zubiju. Pri tome se stvaraju špicevi ili mostovi na kutnjacima, koji iritiraju jezik ili obraze te dovode do upala. Kutnjaci se tako ne mogu jednoliko trošiti, srastu zajedno i stvore prepreku u ustima.

Nedostatak sijena, pre mekano sijeno, te uopće krivo hranjenje (prije svega, hranjenje gotovom, suhom hranom) su najčešće razlozi za probleme sa kutnjacima.

Terapija

Životinju je potrebno obavezno odvesti veterinaru. On će prvo otoskopom prednje i zadnje zube pregledati. Kako je stražnji dio usta prekriven sa kožnim naborima, postoji samo mogućnost otoskopom pregledati ili usta otvoriti sa jednom specijalnom polugicom. Ovo zadnje se samo onda radi kad postoji sumnja da su kutnjaci predugi ili krivo rastu. Ta neugodna procedura se smije samo u iznimnim slučajevima bez narkoze izvesti, idealno bi bilo životinju sedirati, tada se mogu i predugi zubi korigirati. Po potrebi treba glavu činčilu röntgenski snimit, kako bi se ustanovilo da li korijeni zubi krivo stoje ili su se tamo stvorili apscesi. Ako su zubi predugi, treba ih skratiti. Neki veterinari krate zube sa specijalnim kliještima, ali to nije uvijek idealno rješenje, jer pritom zub može prsnuti i zdrobiti se, a i točnu duljinu je nemoguće odrediti. Bolje je zube izbrusiti.

Idući korak bi bio, razmisliti o prehrani. Glavna hrana mora biti visokovrijedno sijeno i zelenilo, tome se dodaju sasušene i svježe mirodijske biljke, povrće i grančice za grickanje. Peleti bilo koje vrste, kao i suha hrana ili slatkiši iz dućana se moraju apsolutno skloniti sa jelovnika! Sa jednom zdravnom prehranom se zubi sami po sebi prikraćuju. Ako su pak kutnjaci krivi i svako malo rastu krivo, mora se procedura brušenja ponoviti najkasnije nakon 3 mjeseca. Ako pak zubi rastu prebrzo, tako da se češće od jednom mjesećno moraju brusiti i životinja konstantno loše unosi hranu ili je treba prihranjivati sa kašicama, treba razmisliti, nažalost, o uspavljivanju. Česte narkoze jako opterećuju životinju, u ustima se stvaraju upalni procesi, te životinja trpi velike bolove. O stresu da i ne govorimo.

Pažnja: neke anomalije kod rasta zubi (najviše radi okruglih glavica, pa time i prekratkim čeljustima) su naslijedne, stoga se takve jedinke nikada ne smiju koristiti za rasplod.

Neposredno nakon skraćivanja zubi trpe životinje jake bolove. Nekad se povrijedi sluznica u obrazima ili se čeljust kod obrade previše otvori. Ako činčila nakon obrade zubi ne počne ponovo sam po sebi jesti, pitajte Vašeg veterinara da mu da neko sredstvo protiv boli. Metacam se dobro podnosi i pomogne životinji prvo vrijeme nakon obrade zubi. Ponudite činčili još 1-21 dana kašicu, kako bi ostao pri snazi i dok ne počne ponovo sam jesti. Osim toga je neophodno, barem za neko vrijeme, hranu rezati u trakice, kako bi je lakše i uzeo prožvakao - vidi i prehranu kod oboljenja zubi.

Polomljeni ili nenormalno prerasli prednji zubi

Simptomi

Ako Vaša činčila jako polako jede i pada mu svježa hrana iz usta, hranu samo mukotrpno siše, tj. ne može pravo zagristi, to su sve očiti simptomi problema sa sjekutićima. To bude često popraćeno jačim slinjenjem, neobičnim pokretima čeljusti i kod pre dugih sjekutića, neprirodan položaj cijele vilice. Svejedno otkriju vlasnici tek kod tjedne kontrole zravlja, polomljene zube.

Mogući uzroci

Trauma je najčešći uzrok slomljenih sjekutića. Najčešće pad pri kojem životinje udare glavom. Često se to desi prilikom združivanja ili pri velikom stresu u grupi, tada si činčile izbijaju zube kada u panici udaraju u zidove. Pri tome pucaju zubi direktno u vilici, prvo su pomićni, a kasnije i ispadnu. Neke činčile grizu pojačano žice od kaveza, pa se zakače zubima na žici, i pritom mogu polomiti zube. Ponekad time i korijen toliko iskrive da im ubuduće sjekutići krivo rastu. Uzrok pucanju sjekutića može biti i nedostatak minerala; česta pojava kod vlasnika koji panično, radi krivih informacija na internetu ili krivih savjeta, hrane hranom koja ne sadrži kalcij, pa time dovedu do nedostatka minerala koji je jako štetan po zdravlje činčila. I groznica, tj. ekcem na ustima može biti uzrok mekanih ili polomljenih sjekutića. Zatim može i nedostatak materijala za glodanje biti uzrok predugim ili lomljivim sjekutićima. Jedan drugi uzrok mogu biti i apscesi koji se stvaraju direktno ispod zuba, u vilici, kao i ostale anomalije vilice.

Terapija

Razumljivo je da ćete činčilu sa polomljenim sjekutićima odvesti veterinaru koji će istražiti uzrok tome. Nenormalno izrasli sjekutići moraju se u kratkim razmacima kratiti.

Odkrhnuti sjekutići narastu sami po sebi, a ako su nejednako dugi i troše se u odnosu na suprotne nedovoljno, trebalo bi zube prikratiti na jednu istu duljinu (isključivo sa jednom odvajajućom pločom, a jedino u iznimnim slučajevima sa kliještima). Samo rijetko ne izrastu zubi koji su jednom bili isčupani sa korijenom ili im je korijen masivno bio ostećen. Ako je samo jedan sjekutić pogođen, morate dobro promatrati suprotne, te ih po potrebi kod veterinara skraćivati. Ako su zubi u vilici polomljeni, treba ranu neko vrijeme sa mlakom kamilicom ispirati kako bi se očistila i kako bi se spriječile infekcije.

Ishrana kod problema sa zubima

Često životinje sa problematičnim zubima ne mogu više konzumirati svježu hranu normalno. I životinje sa problemima sa kutnjacima, imaju muke sa žvakanjem. U tom slučaju može pomoći grubo naribano povrće. Ima slučajeva kad to ne pomogne: ako su prednji zubi ili oba gore ili oba dolje, popucali, tada životinje ne mogu niti naribano dobro uhvatiti, tj. uopće. U tom slučaju treba povrće rezati na trake. Izrežite jednostavno papriku, komorač, mrkve, jabuku i sve što se da dobro rezati u fine rezance, 1-2mm tanko, 5-7 mm široko. To se može sa jednim nožićem za guljenje krumpira i mrkve. Te trakice gurajte činčili direktno u usta, po strani, do iza sjekutića. I salata kristalka se tako da izrezati i hraniti. Mnoge činčile upravo procvatu kad na taj način opet dođu do svježe hrane koju mogu sa zdravim kutnjacima sažvakati. Činčile sa trajnim problemima nauče brzo takve trakice i sami uzimati i jedu onda sami. Pri tome ne smiju trakice biti dulje od 8 cm, kako bi ih činčile mogle same dohvatiti i žvakati.

Pazite na to da činčile svejedno jedu zelenilo i sijeno. Nabavite mekano sijeno (drugi otkos) i svježu travu i dajte im po mogućnosti svježe začinske biljke (isto na trake narezane).

Kad činčila uprkos takvom hranjenju gubi na težini i sijeno ne može dobro jesti, možete mu pridodati kašicu. Ako je činčila pak dulje vrijeme jeo samo kašice ili naribano, tada morate redovito kontrolirati i stražnje zube - inače dolazi do gore navedenih problema sa predugim kutnjacima. Na vrijeme skraćeni mogu izbjegnuti probleme.

Kod svih oboljenja sa zubima, potrebno je redovito pratiti težinu činčile. Ako činčila uprkos svom trudu gubi na težini, i izgladnio je do kostura, te nakon više tjedana posebne pažnje i tretmana nema poboljšanja na vidiku, treba razmisliti o jednom prikraćivanju muka, kako se životinja ne bi više nepotrebno patila i uprkos punim zdjelicama polagano umirala od gladi...