Prisilno hranjenje kod prestanka uzimanja hrane i bolesti

Prije prisilnog hranjenja bi trebalo obavezno odvesti činčilu veterinaru! Ako životinjica odbija uzimati hranu sama od sebe, ne bi se smjelo započeti sa prisilnim hranjenjem dok se nije ustanovio uzrok. Česti razlog su bolovi izazvani oboljenjima probavnog trakta, i veterinar bi trebao činčili dati odgovarajuće sredstvo protiv bolova. Bolesti često izazivaju gubitak apetita. U mnogim slučajevima prisilno hranjenje nije neophodno, dovoljno je činčili ponuditi i staviti pod nosić hranu koju inače voli. Prije svega sušene biljke koje izazivaju apetit, kao bosiljak i peršin. Livadne trave (maslačak i ostale ispašne trave) bi po mogućnosti uvijek trebale biti dostupne kao i razne sorte povrća i sijena. U slučajevima bolesti su poslastice i dalje omiljene, listići osušenog graška, sjemenke suncokreta i bundeve, te ostale poslastice koje su bogate proteinima i masnoćama, te ih se smije u većim količinama nego inače činčili ponuditi.

Kada hranite činčilu na silu cilj vam je da stimulirate njegova crijeva da rade, a to radite pomoću hrane bogate celulozom. Razne kašice za bebe se ne preporučuju jer imaju mali sadržaj vlakana (celuloze). Hrana siromašna u vlaknima se sporo kreće kroz njihova crijeva, tamo fermentira, stvarajući veliku količinu plinova što sve može dovesti do stanja poznatijeg kao bloat (nadutost). Malo voćne kašice je dozvoljeno dodati u osnovnu kašu od kolutića isključivo radi popravljanja ukusa.

Idealno bi bilo izbjegavati radikalnu promjenu u prehrani, te jednostavno uobičajene pelete omekšati u vodi, čaju od sijena ili čaju od kamilice, par puta pirirati kako bi kašica postala što finija i lakše se punila u šprice.

Kada se mora činčilu prisilno hraniti?

Kada činčila prestane jesti, i čak odbija svoju omiljenu hranu, onda je to znak da je bolesna. Činčile ne smiju imati pauzu u jelu jer to dovodi do otkazivanja rada crijeva. Kad činčila ne želi jesti sama, treba je prisilno hraniti.

U akutnim slučajevima bolesti može se desiti da činčila prestane jesti i nikako je se ne može nagovoriti na hranu, ili unosi samo jako male i nedovoljne količine. Prije svega nakon operacija je često potrebno životinjice opet na hranu motivirati i za kratko vrijeme sa kašicama hraniti. Pričekajte sa time prvo da se činčila potpuno probudi od narkoze i počne pokazivati interes za okolinu. Također je prisilno hranjenje potrebno kad činčila pati od intezivnih infekcija ili apscesa vilice pa su ili pre slabe da bi sami jele ili imaju pre jake bolove.
Važno: kod akutnog začepa se počinje sa hranjenjem tek kad se začep riješio te životinjica može opet kakati - inače prisilno hranjenje može dovesti do preopterećenja želuca. U tom slučaju se smije samo čaj davati!

Kada činčila samostalno ne želi jesti, onda je potrebno životinju prisilno nahraniti. Ako još sama jede, potrebno ju je prisilno hraniti samo onda ako rapidno gubi na težini. Ukoliko činčilu koji još sam pokušava jesti prisilno nahranite, to bi moglo dovesti do potpunog odbijanja hrane.

Nuđenje kašice iz jedne zdjelice, kako bi je činčila sama uzela, može pomoći da oslabljena životinjica bez stresa ostane pri snazi i svoju hranu lakše uzima. Dakle, ako životinjica rado jede kašicu, onda je naravno nije potrebno prisilno špricom hraniti. Neki hoće rado papati kašicu, ali samo ako im se ponudi na špricu ;)

Gotove kašice

U slučaju bolesti treba svakako izbjegavati radikalnu promjenu u prehrani!

Kada se kod kuće nema baš ništa iz čega bi se mogla napraviti kašica i nahraniti bolesnu činčilu, može prah za prihranjivanje biti prva pomoć. Critical Care, Herbi Care i Rodicare su pritom najpoznatije kašice na tržištu. Kupi ih se kod veterinara ili preko internet shopovima. Prah se pomiješa sa vodom i hrani se špricom.
Ipak, preporučljivije su kašice koje se naprave po dolje navedenoj recepturi.
U slučaju nužde se preporučuje Herbi Care kao najkvalitetnija gotova kašica.

Kod veterinara ili preko interneta se mogu nabaviti razna sredstva za privremeno pri- ili dohranjivanje bolesnih životinjica, a ovdje ćemo nabrojati samo neke:

Rodicare ima genetski promijenjene sastojke koji su u testovima pokazali promjene u krvnoj slici, jetrenim i bubreznim probama. Prehranu sa tako promijenjenim sastojcima treba uopće izbjegavati.

Kašice se sastoje od suhog praha koji se mora pomiješati sa vodom. Po okusu su vrlo različite i ne voli svaka činčila njihov okus, stoga je preporučljivo isprobati različite vrste kako bi našli onu koju vaša činčila rado jede. U principu sve kašice sadrže hranjive tvari koje su potrebne bolesnoj životinji kako bi povratila snagu. Ako činčile pokažu znakove začepa ili se brane protiv kašice, pokušajte ju razrijediti sa juhicom od povrća.

Različiti internet shopovi nude u međuvremenu različite vrste hrane u prahu. Nažalost su to najčešće nestručno sastavljene mješavine i često im nedostaju neophodni hranjivi sastojci. Kašice od samo biljaka nemaju dovoljno ugljikohidrata i masnoća kako bi bolesnu životinju optimalno namirile, udio vlakna je previsok te može na prolaz kroz crijevo negativno utjecati. Druge kašice se pak sastoje od brašna povrća koje opet sadrži previše šećera i previše proteina i vlakana.

Adekvatnu kašicu je ipak puno teže sastaviti nego samo povrće, žitarice ili začinske biljke samljeti i u najboljem slučaju još provjeriti koje začinske biljke mogu kod kojih oboljenja pomoći! Stoga nije pametno takve kašice koristiti kao isključivi izvor hrane, ali ih se može koristiti kao dopunsku hranu. Općenito se ne preporučuju kašice koje sadrže puno soje (soja može izazvati plinove i kod prevelikog unosa može imati negativan utjecaj na ravnotežu minerala i proteina).

Ako bolesna životinjica neće jesti kašicu, ona se može nadopuniti. U tu svrhu se koriste peleti od trava, sijena ili začinskih biljaka, bez dodataka, koji se namoče u čaj od kamilice te se pomiješaju sa kašicom. Peleti, sasušeno povrće, sijeno i sasušene začinske biljke mogu se samljeti u mlincu za kavu ili u blenderu fino usitniti, te u otopini od sijena (čaj od sijena) prirediti u jednu rijetku masu. Ako su životinje na još koju suhu hranu naviknute, može im se i ta u mlincu za kavu samljeti ili omekšati u čaju, te dodati mjesavini.

Ako činčila želi sama jesti, ali ne može (napr. kod problema sa zubima), onda joj se kašica može i sa žličicom ponuditi.

Činčilu se ne bi smjelo pretrpavati kašicom, jer ako nije gladna, neće niti svojevoljno ići jesti. Trebalo bi kontrolirati težinu, kako se ona kreće. U svakom slučaju bi težina trebala ostajat ista. Činčila bi trebala svejedno uvijek imati svježu vodicu i svježe sijeno na dohvat. Neki počnu sami po sebi vrlo brzo opet jesti.

Prihranjivat treba tako dugo, dok činčila ne počne sam dovoljno jesti!

Recepti za pripremu kašice

Sa nekoliko pomoćnih sredstava, može se brzo i jednostavno prirediti zdrava i svježa kašica. Jedan ručni mikser, mlinac ili sjekač, je velika pomoć pri pripremi manjih porcija, tako da se može svaki dan prirediti svježa kašica. Ona može preko dana biti čuvana u hladnjaku, ali se ne smije hraniti hladna, već treba porciju za jedno hranjenje zagrijati u toploj vodi.
Kašice ni u kojem slučaju ne zamrznuti! Zamrzavanjem se promijeni struktura ćelija.

Slijedeći sastojci mogu gotovo kupljenu kašicu obogatiti i okusno je proširiti:

• 3 žlice namočenih peleta
• 1 žlica kašice od mrkve
• 1 kap Sab Simplex

Ukoliko se nema gotovo kupljena kašica, onda je se može pripraviti iz peleta. Peleti se preliju sa ključalom vodom ili ih se samelje u mlincu za kavu, pomiješa sa vodom i iz toga napravi glatka smjesa. Smjesa se ostavi da se ohladi i hrani se sa špricom (bez igle!) direktno u usta. Uvijek se da samo toliko u usta, koliko činčila sam može pojesti. Koliko se mora prihranjivati, ovisi od količine koju činčila još samostalno pojede. Također je potrebno vodu davati na špricu. Po obroku najmanje 2ml vode. Nakon prihranjivanja bi bolesna činčila trebala još ca. 15 minuta biti na Vašem krilu, da joj izmasirate lagano trbušćić. Toplina i masaža potiču crijeva na rad.
Ako činčila više uopće ne jede sama, onda je se treba svakih 3 sata hraniti, pa i noću. I to toliko, dok činčila više sama neće. Ako se činčila bori protiv hranjenja, mora se primjeniti nježna sila. Činčila se pritom posjedne na krilo, sa guzom okrenutom prema našem trbuhu. Zatim se prednje šapice lagano podignu i šprica sa kašicom se gurne u usta.
Ni u kojem slučaju se činčila ne smije stavljati na leđa, jer bi se mogao lako zagrcnuti!
Ubrzo bi pak trebalo prijeći na zdravu kašicu od povrća, trave i sijena.

Jedna pripremljena kašica po vlastitom receptu može ovako izgledati:

• 2 žlice omekšanih ili u prah mljevenih peleta
• 1 kapljica ulja (sezam, maslinovo, suncokretovo ili laneno)
• nešto praha od mrkve, ili fino naribane mrkvice
• 1 kap Sab Simplex®

ili ovako:

• jedna žličica za mjeru Herbi Care
• jedna žličica baby kašice ili zdrobljene banane
• 1 kap Sab Simplex®

ili ovako:

• Čaj od komorača
• povrće
• zobene pahuljice
• trava / sijeno
• začinske biljke (svježe ili sasušene)

ili ovako:

• namočeni ili samljeveni peleti koji ne sadrže žitarice
• juha od sijena (sijeno preliti sa kipućom vodom, i upotrijebiti juhu)
• povrće
• trava
• začinske biljke

Dodatak:

• ascorbinska kiselina u prahu (prah iz apoteke, C-vitamin u prahu)
• grožđani šećer
• 1 kap lanenog ulja

Moj osobni favorit je kašica sa slijedećim sastojcima:

• grublji peleti od sijena (omekša ih se u vodi, a zatim u sjeckaču, multipraktiku ili mlincu za kavu sasjecka što sitnije i finije moguće)
• sušene začinske biljke (sa nešto vode dodati u pelete, u mlinac ili sjekač, i dugo ih mljeti dok nisu posve fini - često 5-10 minuta - ne odustati prerano!)
• povrće
• svježe začinske biljke (povrće i biljke sa malo vode samljeti u mlincu u jednoličnu finu masu)
• instant pahuljice
• preporučuje se jako još i samljevena (u mlincu za kavu) "Quinoa", ali ja ne znam da li je ima kod nas za nabaviti i koje je naše ime za nju

Sve sastojke pripremim u većoj količini, tako da mogu 2-3 dana sa njima raditi kašicu. Dulje od toga ih se ne bi trebalo čuvati. Omekšale pelete i sušene začinske biljke čuvam u jednoj dozi u hladnjaku, isto tako i samljeveno povrće i svježe začine. Samljevena "Quinoa" se slobodno doda u većim količinama. Po hranjenju onda zamiješam sve sastojke za jedan obrok.

Zobene pahuljice spadaju u žitarice i time zapravo nisu hrana za činčile. Ali, zobene pahuljice su prirodno bez glutena (iako se kroz druge sorte onečiste sa glutenom) i time nisu štetne za crijevo. Zob ima od svih žitarica najviši sadržaj minerala.

Quinoa je veličine sjemenki senfa i često se naziva "pseudo-žitaricom", jer ima sličan hranjivi sastojak kao i žitarice, ali je bez glutena. Quinoa ima visoki udio minerala, te je jako preporučljiva za kašice za prihranjivanje.

Povrće i začini snabdijevaju vitaminima i popravljaju okus kašice, kako bi je oboljele činčile dobrovoljno uzimali (mrkva, komorač, krastavac, peršin...)

Oboljele činčile imaju višu potrebu za vitaminom C, pa bi trebalo dnevno dodati malo askorbinske kiseline u prahu, koliko stane na vrh noža. Grožđani šećer se može dodati u svrhu jačanja.

Sve potrebne sastojke i pribor za kašicu bi trebalo u slučaju nužde, koja se često desi i preko vikenda ili praznika, imati uvijek spremne kod kuće.

Spravljene kašice u vlastitoj izradi su se pokazale kao najboljima. Poneke kupljene sorte gotovih kašica, prođu kroz probavni trakt, i održavaju probavu u pokretu, ali ih činčile izbace neprobavljene, tako da izmet ima istu konzistenciju, boju i miris kao i kašica, a oboljela životinja i dalje gubi na težini. Kod kašica u vlastitoj izradi se to još nije desilo.

Kako kod smanjenog unosa hrane i hranjenja kašicom u vezi sa smanjenim kretanjem životinjice, može brže doći do stvaranja plinova, tako se pokazalo jako korisnim u kašicu umijesati jednu kap Sab Simplex kapi (protiv nadimanja).

Sve kašice se daju isključivo sobne temperature.

U pauzama između hranjenja kašicom, treba ponuditi i drugu hranu. Sijeno mora uvijek biti dostupno, svježe začinske biljke i trave mogu apetit potaknuti, prije svega komorač, maslačak, peršin, kopar - koje još i bolesne životinjice rado uzimaju u sebe. Narezano na tanke rezance ili naribano povrće može također potaknuti apetit! Oslabljene životinje imaju veću potrebu za vitaminom C pa ga možete dodati u kašicu.

Kako se hrani - tehnika

Okay, i kako da to dobijem u činčilu?

U najboljem se slučaju činčila sama odluči kašicu iz jedne zdjelice samostalno papati. Ako nema izgleda za to, onda na scenu nastupa inzulinska šprica bez vrha.

Dobra iskustva imamo sa inzulinskim injekcijama (1 ml) kojima se odreze špica (sa iglom). Ako je odrezano mjesto oštro, treba ga na vatri malo spaliti i izgladiti, ili isturpijati turpijicom za nokte. Ne smije pokazivati oštre rubove i mjesta. Njima se može kontrolirano jednom mjerom napuniti usta tako da se činčila ne zagrcne. U pakiranjima gotovih kašica ima i šprica, a ako ne, onda se šprica dobije ili od veterinara ili kupi u apoteci. Pripremite 10 x 1 ml inzulinske šprice, ili 5 x 2 ml šprice. Toliki je, naime, jedan obrok. Za punjenje 1 ili 2ml šprica koristite jednu od 5ml ili 10ml tako da im otvor malo sa vrućom iglom povećate. Onda prvo uzmete kašicu u veću špricu, pa njome punite inzulinske ili one od 2ml. Ako kašica nikako ne ulazi ili teško izlazi, razrijedite je.

Šprica se sa strane ugura činčili u usta, iza sjekutića, između prednjih i stražnjih zubića. Ponekim se životinjicama okus kašice sviđa, ali moramo imati na umu da se ovdje radi o jednoj nepoznatoj situaciji i činčili nepoznatoj hrani. Samo u rijetkim slučajevima reagira životinjica sa entuzijazmom. Mnoge činčile su mišljenja da šprica nema što tražiti u njihovim ustima i upotrijebe enormnu energiju kako bi glavu i tijelo okrenuli od nje. U takvim slučajevima je korisno da imate pomoćnika, jednu osobu koja bi činčilu držala, dok ga Vi hranite. S vremenom nauči činčila tehniku, te tjera sebe i čovjeka sve manje u očaj. Ima još načina kako činčilu fiksirati. Dobra iskustva smo napravili tako da zadnji dio životinjice pritisnemo o prsa, sa lijevom rukom fiksiramo glavicu, a sa desnom špricamo kašicu u usta. Kao korisnom se pokazala i zdjela od kuhinjske vage (bez vage ispod). U nju stavim činčilu na kuhinjsku rolu papira, i onda je jednom rukom lagano fiksiram, dok drugom hranim. Pri hranjenju je životinjicu potrebno držati u maksimalno prirodnom položaju. Ne smije biti okomito i ni u kojem slučaju ne smije ležati na leđima! Treba jako paziti na to da se usta ne prepune sa kašicom. Nakon svakog gutanja treba napraviti kratku pauzu kako bi životinjica mogla disati! Ako se hrani prebrzo, ili se životinjica krivo drži, te se ne pazi na pauze, može kaša završiti u plućima i dovesti do pneumonije - nerijetko i smrti životinjice! http://www.youtube.com/watch?v=vgySuPCr38g

Kolike količine se moraju hraniti?

Svaka 3 sata je potrebno životinjici dati kašice od ukupno ca 1/20 od ukupne težine. Kod činčile težine 1000g bi to bilo dnevno najmanje 50 g. Idealno bi bilo onda odprilike 7 g (=1 jušna žlica) po obroku. Jedan apsolutni minimum potreban za preživljavanje bi trebala biti polovica te količine. Kašicu je potrebno uvijek iznova pripremiti, samo u izuzetnim slučajevima je čuvanje u hladnjaku dozvoljeno, ali NIKAD hladnu ne hraniti, potrebno ju je onda ugrijati u toploj vodi.

Upozorenje i moguće opasnosti

Moramo nažalost reći da je prisilno hranjenje neprirodan način za činčile, pa se iz toga mogu razviti i neki problemi:

Kao i ljudi, mogu se i činčile zahliknuti. Kada kašica dospije u "krivo grlo", tj. ne u želudac već u pluća ili dušnik, to može za činčilu biti opasno po život. Stoga moramo uvijek jako strpljivo i pažljivo, sa pauzama, hraniti.

Hranjenje na špricu može imati i negativnu popratnu pojavu: stvaranje plinova u probavi. Izgleda da se hranjenjem na špricu proguta i dosta zraka, više nego kod normalnog jedenja. To se može usporediti sa brzim gutanjem gazirane mineralne vode, samo što činčile ne mogu na komandu podrignuti. Osim toga, može se primjetiti da kupovne kašice, kao Critical Care, što ih se više miješa, to sadrže više zračnih balončića. Stoga bi ih trebalo kratko ostaviti da stoje, kako bi balončići izašli iz nje. U svakom slučaju ne želimo zrak ugurati u činčilu.

Kod hranjenja sa kašicom treba redovito i zubiće kontrolirati, jer se oni ne troše. Kod nekih činčila to može dovesti do problema, a kod nekih nema vidljivih promjena u rastu, jer jedni žvaču kašicu, a drugi je gutaju bez žvakanja. Trebali bi trbuščić imati stalno na oku, da li je neprirodno tvrd.

Izbacivanje

Punimo gore, ali, da li na drugom kraju izlazi nešto van? Svakako kroz takvo šopanje prolazi životinjica kroz promjenu u prehrani i moguće je da će time doći do proljeva ili začepa. Poneke bolesti izazivaju pri kakanju i piškenju bolove, pa životinja zadržava te funkcije. Stoga je jako važno kontrolirati da li životinja izbacuje urin i izmet.

Koliko hraniti?

Nemojte nikako odjednom dati previše kašice, to može dovesti do teškog opterećenja želuca koji ima jedan prosjećni kapacitet od 20-30 ml. 10-20 ml po obroku za jednu činčilu od 1kg ne bi smjelo biti prekoračeno, idealno pak 8-10ml po obroku. Dajte kašicu po mogućnosti 4-6 puta na dan - u uobičajeno vrijeme hranjenja činčile. Ukoliko činčile dobrovoljno uzimaju kašicu, možete i češće ponuditi, ali ako se jako otimaju, onda je to povezano sa ogromnim stresom, te može više škoditi nego koristiti, pa nemojte pre često davati.
Najbolja metoda bi bila, činčilu prije i poslije hranjenja vagati. Razlika u težini je nahranjena količina hrane i vode, jer su grami i mililitri jednako teški.

Kako često hraniti?

Činčile jedu u principu svakih 1-2 sata. Naravno da možemo pokušati tako često životinjicu hraniti, ali je to često nemoguće, a ako i je, onda je strašno stresno za sve - vlasnika i ljubimca.
Bolje bi bilo činčilu hraniti svaka 3 sata, jer u to vrijeme razviju glad, ali ni ne izgladne.

Važno

Voda je jako važna tema koja je često zapostavljena. Nažalost su činčile poznate po tome da jako malo piju, a to uopće nije točno! Potreba za vodom naših činčila nije tako mala, kako to vlasnici često misle. Odrasle činčile, težine 1 kg trebaju 245ml vode po danu. Ovu potrebu činčila često podmiri sama. Međutim, činčila koja odbija hranu i ne pije, te tako malo tijelo vrlo brzo dehidrira. Simptomi nedostatka vode koji nastupaju, često se poklapaju sa simptomima bolesti od koje činčila i tako boluje: gubitak apetita, mutne oči, rasčupana dlaka...

Potrebno je paziti na unos dovoljno tekućine, ako životinjica ne pije sama, onda joj morate redovito davati nešto vode, čaja od kamilice ili čaja od sijena. Ako je životinjica dehidrirana, tj. sasušena, onda mora hitno od veterinara dobiti injekciju sa elektrolitima. Dehidraciju kod životinje ustanovimo tako da ako kožu skupimo ili povučemo, ona se ne vrati odmah na mjesto, već ostane stršati, također budu i oči širom raširene, izmet je sitan i suh.
Nakon kašice je činčilama potrebno dati i po nekoliko šprica vode, dok nam činčila ne pokaže da mu je dosta (većina činčila može još piti, iako su se očito najeli na špricu).

Crijevna flora

Crijevna flora činčile se kroz hranjenje kašicama i nedovoljnim unosom hrane jako optereti. Kako bi se crijevna flora zadržala u ravnoteži, mogu se dodati razni preparati. Od veterinara često preporučuju Bird Bene Bac, gel koji se sastoji od zamrznutih i sasušenih bakterija koje pomognu crijevnoj flori da se opet sama regulira. Nažalost sadrži Bird Bene Bac šećer...

Alternativno se može dodati Omniflora N. Ove kapsule su namijenjene ljudima i dobiju se u apoteci bez recepta. Sadržaj kapsule se razmuti u vodi. Kod akutnog proljeva da se 1/5 kapsule na 1 kg težine, raspoređeno u toku dana, a kod prestajućeg proljeva samo polovica te količine.

Također i dodavanje kakice zdravih činčila može uvelike pomoći obnavljaju oštećene crijevne flore. Više o tome ovdje: proljev kod činčila.

Između ostalog se smatra da jogurt ima pozitivno djelovanje na crijevnu floru činčila - pogrešno! Doduše, točno je da jogurt ima određene žive kulture bakterija, a preparati kao probiotici kupljeni u apoteci samo smrznuto-sasušene, također iz mliječnih produkata, samo, činčile ne podnose mliječne produkte zbog laktoze. Činčile imaju netoleranciju na laktozu (oni samo za vrijeme sisanja proizvode laktazu koja dijeli laktozu). Laktoza se u crijevu ne razgradi u galaktozu i glukozu i završi neprobavljena u debelom crijevu gdje sagorijeva od crijevnih bakterija i pritom razvija plinove, te može izazvati proljev. I male količine jogurta mogu izazvati taj efekt, pa je jogurt kod oboljenja probave kontraproduktivan. Ako se ponudi jogurt sa puno bakterija mliječne kiseline, on završi u debelom crijevu i tamo se odvoji na laktozu, što smanji opasnost od plinova i proljeva, stoga činčile ne dobivaju od novih vrsta jogurta proljev i plinove, ali nema ni terapijske koristi, jer samo jedan mali dio bakterija uopće završi u debelom crijevu, a crijevo se optereti zbog laktoze.